Iskustva
Izvor reke Krupe
Rijeka Krupa dolazi na površinu usred sjevernog dijela belokranjske ravni u jakim kraškim izvorima ispod 30 m visokie, tipično tektonski lomljene stjenovite skale. Po razini vode, izvor Krupe, najveći je u Beli krajini: apsolutni minimum protoka je oko 400 l / s, a prosječni minimum iznosi oko 1000 l / s. Većina ostalih izvora ima brzinu protoka do 50 l / s, osim izvora Dobličice pri prolazu od 150 l / s. Krupa je u kraškoj ravani mjestimice urezala izrazita kanjonska korita. Nakon 2,5 km toka ulijeva se u rijeku Lahinju. Visinska razlika između izvora Krupe i ušća iznosi 6 m, što je omogućilo rad četiri mlina i dvije pilane.
Područje uz rijeku bilo je nastanjeno već u pretpovijesno doba, kao što svjedoči jedino poznato paleolitsko špiljsko nalazište u Beli krajini, Judovska kuća i nalazi iz pretpovijesnog naselja Moverna vas. U srednjem vijeku grad Krupa na desnoj obali rijeke imao je vrlo važnu gospodarsku ulogu za Belu krajinu. Dobar kilometar od izvora je poznata barokna crkva Presvetog Trojstva na Vinjem Vrhu, a prije ušća Krupe u Lahinju stoji bivša hodočana crkva Majke Božje od žalosti u Kloštaru.
Do 1982. godine izvor Krupa bio je jedini prikladan izvor za regionalnu opskrbu. Zbog povećanog udjela policikličkih bifenila (PCB) u vodi i sedimentu nije bilo uporabe. Daljnja hidrogeološka istraživanja upućuju na moguću uporabu dubljih podzemnih krških voda iz zaleđa Krupe. Utvrđeno je da je utjecaj ekološkog opterećenja s PCB na okoliš znatno smanjena, jer Krupa izlazi iz podzemlja manje onečišćenog sedimenta. Zadnje studije o zraku iznad razine rijeke Krupe također pokazuju da je zbog isparavanja također 5 do 10 puta manje opterećeno nego prije deset godina, što je čak 100 puta manje od onečišćenja zraka u općini prije sanacijskih mjera.
Rijeka Krupa, 1997.g. proglašena je prirodnim spomenikom sa zaštićenim područjem.
HIDROGEOLOGIJA ZALEĐA REKE KRUPE
Zaleđe Krupe predstavlja periferiju visokih dinarskih brežuljaka Kočevskog Roga, Radohe, čak i Gorjanaca te plitki krš s kraškom ravni i izvorskom površinom. U zaleđu ima nekoliko kraških padina: Bajer u Rožnom Dolu, Rečica kraj Vrčice, Ponikve ispod Mirne gore i Reka na Gorjancima. Njihove podzemne veze s Krupom dokazane su praćenjem eksperimenata pomoću bojenja. Na površini padina Gorjanca prevladava neravnomjerno propusni gornji kredni fliš. U zapadnom dijelu zaleđa voda je utrla put u dubine pokraj topliškog i žužemberačkog prijeloma te na spoju trijaski dolomita s područjem više rezbarenog vapnenca kredne starosti.
Izvor Krupe je jedino poznato nalazište špiljskog školjkaša Jalžićeve kongerije (Congeria jalzici) u Sloveniji, ovdje su još ostale i druge endemske vrste špiljskih puževa i najveći špiljski kralježak čovječja ribica (Proteus anguinus).
Izvor i okolina Krupe predstavljaju iznimnu prirodnu i kulturnu baštinu semičke općine i Bele krajine. Proglašenje zaštićenim spomenikom prirode i njegova aktivna zaštita također su nova razvojna prilika za stanovnike, budući da područje uz rijeku već ima važnu obrazovnu, turističku i rekreacijsku važnost.
Izvor: Zgibanka Naravni spomenik Reka Krupa (besedilo: Mira Ivanovič, Dušan Plut, Svetozar Polič)
